Kupovao mi je poklone, živjeli smo u palači, ali to je bila samo fasada. Iza toga su se krile godine zlostavljanja…
Živjela je u ogromnoj palači, suprug joj je kupovao luksuzne automobile i sve što je mogla poželjeti, ali iza te savršene fasade skrivao se užas zlostavljanja, manipulacije i obiteljskog nasilja. Kad je napokon odlučila pobjeći, od njega je primala čak i prijetnje smrću, a sada napokon ima vlastiti skromni dom u kojem živi sa svoje dvoje djece.
Foto: Ilustracija
I napokon se osjeća sigurno (Ovo je njena priča, a detalji su izmijenjeni zbog zaštite njene sigurnosti i sigurnosti njene djece)
“Kad sam bila trudna sa svojim drugim djetetom, moj je suprug za svoj cilj uzeo to da mi potpuno sruši samopouzdanje. Svaki mi je dan govorio da sam debela – i da mu se gadim.
Ali u usporedbi s fizičkim nasiljem koje sam doživljavala, uvrede su se činile kao ništa. Poput sitnog udarca prstom, onog koji koristite kad želite otjerati napornog kukca sa sebe. Jer, njegove se riječi nisu mogle mjeriti s njegovim udarcima. Moj je suprug bacao čaše za vino u mene toliko snažno da bi se razbile na mom tijelu. Bacao bi laptop s jednog kraja prostorije na drugi ako se ja ne bih odmah složila s njegovim odabirom filma koji ćemo gledati.
Živjela sam u tom nekom malenom svijetu straha i osjećala sam da se konstantno i dodatno smanjuje. Čak su i financije bile u potpunosti pod njegovom kontrolom – ja nisam imala svoj novac. Rekla bih mu: ‘Danas našu kćerku vodim u park’, a on bi na mene bacio novčanicu od 20 dolara. On je plaćao sve račune, vodio sve bankovne račune, nadzirao sve naše troškove. Nikad nisam znala koliko zapravo novaca zarađuje. Nikad mi nije dopuštao da odem u banku. Bila sam zarobljena…
Otišla sam od kuće kad mi je bilo 15 godina
Preselila sam na istok kad sam napunila 23 godine, a ondje nisam poznavala ni jednu jedinu osobu – no, to je zapravo bio dio užitka. Htjela sam samo započeti ispočetka, na nekom novom mjestu.
Napustila sam obiteljski dom kad mi je bilo 15 i većinu sam srednjoškolskih dana provela živeći na ulici ili u autima. Ubrzo sam odrasla, četiri godine kasnije, kad sam počela robovati korporativnoj Americi radeći neki zatupljujući uredski posao kako bih se prehranila. Pretpostavila sam kako mi je preseljenje u novi grad jedina šansa da ponovno budem mlada i zabavljam se, pa sam odlučila iskušati sreću – i napravila potpuno suprotno od toga da ostanem zarobljena na dosadnom uredskom poslu. Počela sam raditi kao striptizeta. Bio je to brz, jednostavan i zapravo prilično uzbudljiv način da osiguram neki novac i započnem novi život.
Treće večeri na poslu, jedan me slatki frajer neprestano pozivao na spoj i pratio me po prostoriji cijelu smjenu. Kad se sad osvrnem na to, bio je zapravo jako zastrašujuć, ali tada sam na to gledala kao na nešto super romantično.
Otišla sam kući s njim nakon našeg prvog spoja i zapravo se nikad nisam vratila. On je bio moćan igrač u poslu s nekretninama, a njegov svijet novca, droge i raskoši bio je prilično zavodljiv – pala sam, gotovo smjesta. Sve što smo radili bilo je: seksali se i partijali.
A zatim sam otkrila da sam trudna. Ja nisam htjela imati djecu, on je.
On je odlučio da ću zadržati dijete bez da je mene išta pitao
S obzirom na to da smo se našli u takvoj situaciji, odlučili smo da ćemo zajedno donijeti odluku – kad se on vrati s posla. Ali taj dan, kad se vratio, iznenadio me svojim priopćenjem: On je sve već ispričao svojim roditeljima i oni su bili izvan sebe od uzbuđenja. Bila sam maestralno izmanipulirana. I bio je to tek početak onoga što je uslijedilo…
U tom sam trenutku shvatila da ću dobiti dijete s nekime koga sam tek upoznala. Nisam znala kome da se obratim za pomoć – nisam imala mnogo ljudi koje sam mogla nazvati niti ikoga kome bih se mogla vratiti. Bila sam stranac vlastitoj obitelji i živjela na nekom potpuno novom mjestu, a jedini ljudi koje sam znala bili su prijatelji s kojima me on upoznao. I tako je on preuzeo potpuno kontrolu nada mnom.
Cijelu sam trudnoću provela kod kuće. Prestala sam se baviti striptizom i ponovno se vratila na uredski posao (oh, kakve li ironije), ali sam dobila otkaz kad su prodali kompaniju u kojoj sam radila. S obzirom na to da nisam imala posao, izgubila sam svaku vezu sa svojom neovisnošću: auto sam morala prodati jer ga nisam mogla plaćati, a izgubila sam i stan, jer sam većinu vremena provodila u njegovoj kući. Sve što je nekad bilo moje to je odjednom prestalo biti.
Kao i muškarac čije sam dijete nosila.
Kad sam postajala sve vidljivije trudna, on se povukao. Nije me dodirivao, nije me htio poljubiti, zapravo nije htio imati bilo kakvog posla sa mnom. Satima sam potpuno sama morala hodati na preglede kod ginekologa, jer je on uvijek radio i nikada me nije htio odvesti.
A kad je stigla beba, njegovo je raspoloženje postalo nepredvidivo. Kad mi je puknuo vodenjak, rekao mi je da pazim da mu vodom ne uprljam sjedala u Lexusu. A onda je, s našom kćerkicom, imao i nekoliko rijetkih lijepih trenutaka: Držao bi je kad je spavala, govorio joj da je voli, zatim bi meni govorio da me voli – a ja sam se hvatala za te lijepe trenutke kao da su jedini u životu. To su bili znakovi, uvjeravala sam samu sebe, da će se sve nekako promijeniti. Ali čak i kad bi se nešto promijenilo, uskoro se ponovno pogoršalo. Vikao bi na mene, govorio mi da sam glupa, a zatim bi se ispričavao cvijećem i poklonima.
Nastavak na sljedećoj strani…
Izvor: net.hr
